Episode 10; The Awakening

Space, the final frontier. These are the voyages of diesel ship Enteršpajz. Its continuing misson: to explore new kantons, find new civilizations, to boldly go where no one has ever been before

“Kapetanov dnevnik. Zvjezdani datum 2628. Još smo pod utiscima avanture sa bubama iz druge dimenzije. To je bilo nevjerovatno iskustvo, ali sada se moramo vratiti realnosti. Pred nama je još mnogo posla. Kraj zapisa”

Već dugo nije bilo traga ni glasa od Folk-a. Posada nije znala da li je gora ova zlokobna tišina ili da sretnu sam Folk kolektiv. Negdje u dubini samih njih je tinjala malena nada da je Folk možda odustao od svojih nakana, ali svi su znali da je to gotovo nemoguće. Međutim, njima je bila dragocjena svaka sekunda.
-Kapetane, nalazimo se u orbiti neke nepoznate planete. Senzori očitavaju da dole sve vrvi od života, ali pomalo primitivnog. Da se spustim i da malo pogledamo?-upita Ćata
-Imaš dopuštenje Ćata. Valjda vam ne trebam napominjat da budemo spremni na svašta.
Spustili su se i počeli sa razgledavanjem. Stanovnici planete su bili podosta primitivno razvijeni. Nisu imali interkantonalne brodove, već male primitivne letjelice.
Uskoro im priđe jedan stariji čovjek sijede brade i žuljevitih ruku.
-Ja sam Šef’Selaa, neokrunjeni vladar Rurala. Stanovnici ove planete, Ruralonci, me smaatraju svojim poglavarom. Ko ste vi? Jeste li vi “njihovi”?
-Ko su to “oni”? Ne razumijem, možete li malo pojasniti?-upita Pičkard
-Pa ili ste “njihovi” ili ste “naši”, nemre treće-odgovori Šef‘Selaa
-Mi nismo ni “vaši” ni “njihovi”, o čemu se radi uopšte-bio je zbunjen Pičkard
-Haj bjež’te onda odavle-reče Šef’Selaa, okrenu se i ode
-Kakvo je ovo ludilo ovdje, ništa mi nije jasno-upita Jomf
-Ni meni. Možda bi bilo bolje da pitamo još kojeg Ruralonca koji će biti malo ljubazniji-predloži Tr’Eba
Međutim, to nije bilo lako. Svi su im postavljali isto pitanje o “našim” i “njihovim”. Iznenada im krišom neki nepoznati čovjek prošapta iz mraka-pssst! Priđite ovamo.
Oprezno priđoše, a on im reće da ga prate. Nisu imali izbora iako nisu znali šta ih čeka.
Kada su došli do jednog skrivenog čoška, stranac im reče-vidim da niste odavde i da vam je sve nejasno. Objasniću vam. Ispričaću vam priču koja se prenosi sa koljena na koljeno u samo nekim porodicama. Ostali su je zaboravili. Vidite, mi smo u odnosu na vas dosta nerazvijen narod, ali živjeli smo u harmoniji. Radili smo vrijedno i imali smo dovoljno. Nismo imali mnogo kontakta sa vanjskim svijetom. Samo bi neki Ruralonac s vremena na vrijeme otišao sa planete tražeći sreću negdje u svemiru. Međutim malo koji se vraćao. Vratio bi se samo da pokaže svoj novi interkantonalni brod ili da izgradi kuću punu strane tehnologije. Jednog dana, prije mnogo vjekova, niotkuda se pojavila flota brodova i spustili su se na planetu. Izgledalo je da nisu ratnički nastrojeni. Oni su dolazili izdaleka I rekli su da smo žele da poprave neke kvarove na brodovima. Zvali su sebe Nacionalistički Dominion. Međutim, ubrzo su počeli političkim i još svakakvim potezima širiti određenu mržnju u mom narodu.
-A šta je ono sa “naši” i “njihovi”, to mi je baš nejasno-upita Pičkard
-E to je sada nemoguće odgovoriti-nastavi Ruralonac-nakon toliko vremena više se uopšte ne zna ko su “oni” , a ko “mi”. Samo je ostala ta apsurdna mržnja koja razdire moj narod.
-Pa to je užasno, zar ne postoji način da se to nekako spriječi-upita užasnuta Sinan of Nine
-Narod je toliko zaluđen, da ne žele da poduzmu ništa ni za ni protiv. To je pogubno. Ali mala grupa pobunjenika, kojima i ja pripadam, planira odlučnu akciju protiv Nacionalističkog Dominiona. Njih nema puno na planeti. Ostalo ih je samo nekoliko u zgradi koju zovu Par’la-ment. Njihova palača i centar zla koji šire diljem Rurala. Mi smo digli opsadu pred tom zgradom i postavili šatore koji tu stoje već godinama, ali nemamo snage za juriš.
-Ali kako vas tako malo može toliko dugo držati opsadu?-upita Jomf
-Već sam vam rekao, narod je indiferentan prema svemu što se događa, samo prolaze i gledaju-odgovori Ruralonac
-Možda je vrijeme da nešto poduzmemo kad smo već ovdje kapetane-reće Jomf pa nastavi-mogao bih spremiti taktički plan za juriš na zgradu. Zaista ne mogu podnijeti toliko zla
-Pa šta čekaš Jomfe-odlučno reče kapetan a oči mu zasijaše-srušimo taj jebeni Nacionalistički Dominion
Uskoro je Jomf pomoću svog ratničkog iskustva napravio plan za napad i izložio ga u štabu pobunjenika. Nakon prpirema, napad otpoče. Podijelili su se u nekoliko vodova i polako napredovali prema zgradi Par’la-menta. Iz zgrade istrčaše vojnici pod komandom Šef’Selaa i napadoše pobunjenike.
-Taj prokletnik, on je njihov glavni čovjek ovdje, moramo ga uništiti-povika jedan od pobunjenika
Uskoro se na platou ispred zgrade sudariše dvije vojske. Pobunjenička gonjena žarom slobode i korumpirana Dominionska garda željna samo novca koji je Nacionalistički Dominion imao u izobilju. Ali garda je bila mnogo brojnija i bolje naoružana. Jedan po jedan, pobunjenici su lagano popuštali. Bitku je promatrao ogroman broj ljudi koji se nisu miješali. Nisu bili svjesni da se vodi bitka za njihovu slobodu. Imali su svoju bezrazložnu mržnju i to im je bilo dosta. Posada Enteršpajza se borila u prvim redovima, rame uz rame jedni sa drugima, ali garda je lagano pobjeđivala.
-Jomfe, umrijećemo ovdje na nepoznatoj planeti, a baš sada kad sam spoznala pravu sreću s tobom-reče Sinan of Nine tužno
-Nema veze draga, umrijećemo za slobodu, a srešćemo se gore na nebu opet i biti vječni zajedno-odgovori Jomf boreći se i zadnjim atomima snage je poljubi.
Iznenada, desilo se nešto nevjerovatno. Kada je okupljena masa posmatrača vidjela posadu Enteršpajza koji su bili toliko različiti jedni od drugih kako se bore kao jedan, kada su vidjeli poljubac dvije potpuno različite osobe, kada su vidjeli da razlike u stvari ne postoje, u glavi im je kao nekom magijom nestalo mržnje. Kao da su se probudili iz nekog košmara. Shvatili su šta se dešava. Masa je poletila na bojište kao talas. Garda je stala iznenađena, goloruk narod je navalio njih, odlučili su napokon srušiti Nacionalistički Dominion. Srušili su ga u svojim glavama, sada još samo i u stvarnosti. Šef ‘Selaa, naredi povlačenje I pobježe u zgradu. Ali masa je bila nezaustavljiva. Provalili su u zgradu I zarobili cijelu gardu. Pičkard i Tr’Eba su krenuli u potjeru za Šef’Selaaom. Sustigoše ga kod šatla kojim je htio pobjeći, ali nisu uspjeli, već je pokrenuo šatl.
-Prokletniče-obrati se Pičkardu-možda sin am zadao jedan udarac, ali Nacionalistički Dominion nikada ne prašta. Srešćemo se.-povika dok je uzlijetao
Kada su izašli vani, bitka je bila gotova. Narod je veselo klicao.
-Hvala vam, da nije bilo vas izgubili bismo bitku-reće onaj Ruralonac koji im je ispričao priču.
-Nismo mi ti koji su pobijedili. To je ovaj narod koji se napokon probudio. Oni su pravi pobjednici-odgovori Pičkard
-Napokon smo slobodni. Ovo je veliki dan. Šteta što je onaj majmun pobjegao-reče neko iz naroda
-Pa, kapetane, izgleda da smo još jednom uspjeli-reče Ćata-ovo nam prelazi u naviku.
-Samo izgleda da imate još jednog neprijatelja kapetane, taj Šef’Selaa se zakleo na osvetu-reče Sinan of Nine
-Ma sve u svoje vrijeme, razmišljaćemo o njemu kad ga ponovo sretnemo hajmo joint zapalit sad jel’eee-reče Pičkard I odvali se smijat sa ostatkom posade.